SAMO FUKARE IMAJU JEDNOG IMAMA NA DŽENAZI!!! (TAKO KAŽE HODŽA)

Ako je na kaburu samo jedan imam, merhum je zasigurno neka fukara. Postupak se ne razvlači, ašere se skrati, a izrazi tugaljivosti i ukislog raspoloženja svedu se na minimum. Ukoliko je merhum ipak iz domaćinske kuće, protokol je drugačiji. Kabur opasaju ahmedije, bijele k'o snijeg, utegnute i visoke, goleme k’o točak od bagera. Ljuljaju se oko kabura k’o lale na povjetarcu. Otegnuto se jeca, uz bolne uzdahe. Govori su ubitačni i prodorni, mejtu srce da naraste kad čuje kakav je bio. U kabur ga spuštaju polahko, jedva da se rastave nekako… Kult smrti – Ne čudi da se bosanski muslimani mnogo više bave mrtvim nego li živim insanima, marljivo im skupljajući sevape. U redovnom transferu dobrih djela nadaju se da će i njihov onosvjetski put biti olakšan pa se do iznemoglosti trude. Grade im veleljepne mauzoleje, odnose cvijeće i poklanjaju im maksimalnu pažnju. Njega i briga za merhuma počinju odabirom pogrebnog društva. Sva pogrebna društva nisu ista. Biraju se ona koja nude komfor, udobnost i uslugu na najvišem nivou. Selekcija je stroga i po pitanju odabira grobnog mjesta. Džamijski haremi omiljena su počivališta, a rezervacije su nerijetko razlog bratoubilačko-mahalskih ratova do istrijebljenja. Gledaju se još uzdužni nagib, osunčanost, kao i položaj u odnosu na Grinički merdijan. Dženaze Podjela dženaza uvjetovana je prevashodno formacijskom tipologijom. Ako je na kaburu samo jedan imam, merhum je zasigurno neka fukara. Postupak se ne razvlači, ašere se skrati, a izrazi tugaljivosti i ukislog raspoloženja svedu se na minimum. Ukoliko je merhum ipak iz domaćinske kuće, protokol je drugačiji. Kabur opasaju ahmedije, bijele k'o snijeg, utegnute i visoke, goleme k’o točak od bagera. Ljuljaju se oko kabura k’o lale na povjetarcu. Otegnuto se jeca, uz bolne uzdahe. Govori su ubitačni i prodorni, mejtu srce da naraste kad čuje kakav je bio. U kabur ga spuštaju polahko, jedva da se rastave nekako. Zagrću ga golim rukama, lopatama tek na kraju. Kad se sve završi, porodica im podijeli nekakvih koverti, ašićare im merhum ostavio nekakve hedije. Oni o tome ništa ne pričaju pa ti niko i ne zna šta to saviju pod džube. Na kaburima im zbog tih koverti u očima igraju iskre, a svijet sluti da im to merhumi ostavljaju pozivnice, da i oni što prije okuse konačno boravište i onosvjetske ljepote, jerbo, valjda zato te koverte tako ljubomorno i vješto kriju. Tehvidi Tehvidi su komplikovane seanse koje zahtijevaju profesionalan odnos prema zanatu, te sposobnost bula da prirede nesvakidašnju atmosferu i ozračje grčke tragedije, uz primjesu dubokog zanosa prizvanog duhom nekog davnašnjeg Šimšir-dede, koji je kao evlija za svoga vakta letio po vazduhu i odozgo bacao slatke mevludske šećerke, čija se slatkoća ni sa čim izravnati ne može. Ono murida što bi se tu zateklo i pokupilo mirisne šećerke, njihov sladak okus pamtili bi do momenta rastanka s dunjalukom. Prisjećajući se tih vrsnih i nesvakidašnjih kerameta skup u svom zanosu dosegne potrebnu ekstazu, zatim bule krajnjim fizičkim naporom bjesomučno zavrte svoj ogromni tespih, teatralno izgovarajući nekakav sadržaj ni na arapskom, ni na turskom, ni na perzijskom…ma ni na jednom ovozemaljskom jeziku. Svi se tada preznoje, baš ko zadnji red naše nogometne selekcije pred poluvrijeme. Svako iz svoje torbe izvadi vlažne maramice i vitaminski sok pa se okrijepi. Onda se bule blaženo nasmiju, pogledaju vidno uzbuđenu masu i ko značajno se po čelima potaru svojim maramicama. Na strogu komandu, svi prisutni prouče Fatihu žmireći, ispruženih ruku i grčevito stisnutih prstiju. Zatim se podijele friške, kimom posute kifle i pogače, bule se marketinški obrate pa se svi raziđu do skorog viđenja. Ovaj unosni biznis nerijetko ima upliva i u bračne zajednice. Na cijeni je samo ona bula koja raspolaže izuzetnom tehvidskom vještinom, a koja uz ruho prilaže i lijepo rezbareni 1,5 metarski tespih, tehničko pomagalo široke primjene. Problem tehvida predstavlja prenaglašen dizajnerski barok. Šarolik skup gospoja, nemaš kud da se okreneš. Ama najgore što fino neće da se obuku, pa insana i u džamiji bude strah da Allah kakve munje ne pošalje, osilila se fukara! Te takve, nekom i naočite gospoje, obično sačekaju da se završi s namazom, zatim nabace nekakvih šarenih šamija, pa poslije dove k’o vjeverice navale u džamiju na taj tehvid. Guraju se, škripe, frkću, po nogama se pokrivajući peškirima i kaputima. U jednoj od čaršijskih džamija u Sarajevu situacija je nedavno graničila s incidentnom. Neka se evropejka plaho zanijela, umjesto da se izuje, na skupe čizme metnula plastične kese, pa pravo pred mihrab. Softa se okuražio pa zapjeni na nju. Kasnije se jedva odbranio pred Kadijom. Instant Hatme su se tako duboko ukorijenile u tradicionalno bošnjačko poimanje islama da su kroz dugi niz godina i klasificirane po strogim uzusima. Postoje tako: duge, kratke, brze, spore, naopake, jurišne, defanzivne, ramazanske, novogodišnje, zadušnice itd. Ako je u pitanju zgusnut raspored i nedostatak vremena, onda hatma-majstor ne preza ni od nezahvalne prakse pa prodaje unaprijed pripremljene ULTRA-hatme. Jasini su poprilično održali konstantu kada je u pitanju cjenovnik, te su zbog kratkoće i jednostavnosti postupka, još uvijek posebno traženi. Fenomenologija potrebe za hatmom u bliskom je ortaštvu s praksom indulgencije. Hatma u svom najdubljem komercijalnom smislu za jeftinu naknadu nudi i jeftinu pokoru, lažno utočište i siromašnu utjehu kojoj pribjegava zakržljali intelektualni i duhovni samorazvoj.







Dio iz teksta: “Vjerski kič ili balijski kenjčiluk, šta je to?” Ismet Bećar

(Diwan-magazine.com)

Read More

PRELAZAK NA ISLAM JEDNE DIPLOMIRANE MEDICINSKE SESTRE ĆE VAS GANUTI DO SUZA

Prelazak na Islam koji ce vas ganuti do suza

Zovem se Kasi i imam 23 godine. Diplomirala sam kao medicinska sestra ove godine i dobila sam posao kao njegovateljica. Moj pacijent je bio jedan stariji gospodin, Englez, koji je imao oko 80-tak godina i koji je bio obolio od Alchajmerove bolesti. Moj prvi susret s ovim pacijentom je prošao uobičajeno i dobila sam njegov zdravstveni karton da ga proučim. U njegovom kartonu sam vidjela da je neko upisao da je ovaj gospodin prešao na islam, i samim time je bio musliman.

Iz ovog sam shvatila da ću prema njemu morati imati poseban pristup što se tiče njegove njege, i da moram da prilagodim tretman njege upravo onako kako bi odgovaralo njegovim ubjeđenjima. Kupila sam halal meso koje sam mu kuhala, i vodila sam računa da ni u čemu od hrane nema primjesa svinjetine ili alkohola. Istraživala sam vjeru islam kako bi se što bolje brinula o mom pacijentu i saznala sam da su svinjetina i alkohol zabranjeni u islamu.

Bolest mog pacijenta je bila uzela maha, i mnoge moje kolege nisu shvatale zašto se ja toliko trudim oko njega. Moje shvatanje i ubjeđenje je bilo da svaka osoba koja je predana svojoj vjeri zaslužuje da bude poštovana iako nije sama više u situaciji da razumije. Nakon nekoliko sedmica primjetila sam da moj pacijent pravi neke identične pokrete. Prvo sam pomislila da je imitirao nečije pokrete, nekog koga je vidio da to radi, ali sam ga posmatrala duže vrijeme i vidjela da se ta radnja ponavlja, ujutro, poslije podne i navečer.

Ovi pokreti su uključivali podizanje ruku, pregibanje, a potom bi stavljao svoju glavu na pod. To nisam shvatala. On je također ponavljao rečenice na nekom meni nerazumljivom jeziku, i pomalo je mumlao jer je njegov govor oslabio zbog njegove bolesti. Još nešto zanimljivo što sam primjetila je bilo da mi nikada nije dopuštao da ga hranim lijevom rukom, iako sam ja lijevoruka! Nekako sam znala da je to povezano s njegovom vjerom ali nisam shvatala kako.

Jedan od mojih kolega mi je rekao da postoji program na internetu pod imenom ‘paltalk’ gdje ljudi diskutuju i vode debate o religiji. Ja nisam poznavala nikog drugog ko je bio musliman osim moga pacijenta. Pomislilia bih kako bi bilo dobro da porazgovaram s nekim i postavim neka pitanja koja su me interesovala o islamu. Posjetila sam jednu sekciju pod naslovom ‘islam’ i ušla sam u jednu chat sobu koja se zvala ‘Istinska poruka’. Tu sam postavila razna pitanja, između ostalog sam pitala i zašto se stalno rade vježbe, odnosno pokreti tijela. Rekli su mi da je to molitva.

Nisam odmah povjerovala u to dok neko nije postirao link za islamsku molitvu sa youtube-a gdje sam se uvjerila da je to uistinu tako. Bila sam šokirana!! Čovjek koji je bio potpuno senilan, i nije se sjećao svoje vlastite djece, šta je bio po zanimanju i koji je jedva mogao da jede i pije, je bio sposoban da obavlja molitvu, i ne samo to, znao je i sjećao se je ajeta koji su bili na drugom jeziku!

Ovo je za mene bila nevjerovatna spoznaja i znala sam da je ovaj čovjek predan vjernik i to me je nagnalo da još više izučavam islam kako bi se što bolje brinula o njemu. Često sam posjećivala ‘paltalk’ i trudila sam se da čitam prijevod Kur’ana i da slušam učenje Kur’ana. Sura ‘Pčele’ je imala jak efekat na mene, svaki put kada bih je slušala, ježila sam se, i slušala sam je čak po nekoliko puta na dan.

Spasila sam snimak učenja Kur’ana na moj iPod i onda sam puštala to mom pacijentu kako bi slušao učenje, a on bi se smiješio i plakao, a ja bih pratila prijevod Kur’anskih sura, i shvatala bih momentalno zašto je to imalo takav efekat na njega. Primjenjivala sam znanje stečeno na ‘paltalku’ kako bih se brinula o pacijentu ali sam postepeno shvatila da dolazim na ‘paltak’ kako bih pronašla odgovore i na moja vlastita pitanja.

Nikada nisam odvojila vrijeme kako bih sjela i razmišljala o svom vlastitom životu. Svoga oca nisam poznavala. Majka mi je preselila kada sam imala samo 3 godine. Mene i moga brata su odgojili naši nana i dedo koji su preselili na onaj svijet prije 4 godine. I sada smo ostali nas dvoje sami, moj brat i ja. Bez obzira na te sve gubitke, uvijek sam bila sretna i zadovoljna. Tek kada sam provela određeno vrijeme s mojim pacijentom, spoznala sam osjećaj koji mi je kazivao da nešto nedostaje u mom životu.

Meni je nedostajao osjećaj koji je on imao, bez obzira što je jako patio i bio teško bolestan. Taj osjećaj je bio osjećaj smirenosti i unutarnjeg mira. Tražila sam taj osjećaj pripadanja i da sam dio nečega, nečega čega je i on bio dio, iako niko nije bio pored njega niti s njim. Dobila sam spisak sa adresama džamija u mojoj blizini od jedne gospođe s ‘paltalka’. Odlučila sam da posjetim jednu od tih džamija. Posmatrala sam obavljanje namaza i nisam mogla zaustaviti suze. Privlačila me je džamija na svakodnevnoj bazi, a imam i njegova supruga su mi davali knjige i kasete i bilo im je drago da odgovaraju na moja pitanja.

Svako pitanje koje sam postavila u džamiji i na ‘paltalku’ mi je bilo pojašnjeno s takvom jasnoćom i dubinom da mi nije preostajalo ništa drugo no da prihvatim sve te odgovore. Nikada nisam pripadala niti jednoj vjeri, ali sam uvijek vjerovala da postoji Bog, ja samo nisam znala kako da ga obožavam.

Jedne večeri sam se uključila na ‘paltalk’ i jedan od govornika je govorio na mikrofon, a zatim mi se obratio. Pitao me da li imam nekih pitanja, a ja sam odgovorila da nemam. On me pitao da li sam zadovoljna odgovorima koje sam prije dobila, na to sam odgovorila da jesam zadovoljna. Pitao me šta me sprječava da prihvatim islam, a ja nisam mogla da mu odgovorim.

Otišla sam potom u džamiju sljedeće jutro, da gledam kako se obavlja sabah namaz. Imam mi je postavio isto pitanje, no ni njemu nisam mogla odgovoriti.

Nakon toga sam otišla na posao. Dok sam hranila mog pacijenta, pogledala sam ga u oči i tada sam shvatila da je jedina stvar koja me sprječava da prihvatim islam strah… ne strah od nečega lošega, nego strah da ja nisam vrijedna islama kao moj pacijent. Toga poslijepodneva sam ponovo otišla u džamiju i pitala imama da mi pomogne pri izgovaranju šehadeta. On mi je pomogao i objasnio i pokazao mi šta treba da uradim. Osjećaj nakon izgovorenog šehadeta ne mogu da objasnim. Osjećaj je bio neopisivi smiraj, sreća, i najviše od toga mir.

Prva osoba kojoj sam rekla da sam muslimanka nije bio moj brat, nego moj pacijent. Otišla sam kod njega, ali čak i prije nego što sam izustila iti jednu riječ, on se nasmješio i počeo da plače. I ja sam briznula u plač pred njim. Toliko toga sam mu dugovala. Došla sam kući i ulogovala se na ‘paltalk’ i ponovila sam pred prisutnim šehadet u chat sobi. Svi su mi pomagali, iako nikoga od njih nikada nisam srela u životu. Oni su mi bili bliskiji od mog rođenog brata.

Nakon nekog vremena sam nazvala mog brata i rekla sam mu da sam postala muslimanka. On nije bio sretan, ali me je podržao i rekao mi je da će uvijek biti uz mene. Nisam mogla tražiti više od toga. Nakon prve sedmice od kada sam postala muslimanka, moj pacijent je preselio na ahiret u snu, dok sam ja bila pored njega. Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Umro je dostojanstveno, mirnom smrću je preselio na onaj svijet, a jedina osoba pored njega sam bila ja.

On mi je bio poput oca kojega nikada nisam imala, i on je bio moja vrata u islam. Od dana moga šehadeta do danas, i svaki dan dok živim, molim Allaha da mom pacijentu ukaže milost i da primi sva njegova dobra djela, i da mu ih uveća desetorostruko. Volila sam ga u ime Allaha, i svaku noć dovim Allahu da budem barem jedan gram muslimanka kakav je on bio musliman. Islam je vjera otvorenih vrata, za sve one koji žele da uđu. Uistinu je Allah Najmilostiviji, i Najsamilosniji.

DODATAK: (Dodano od strane administracije chat sobe sa ‘paltalka’ na njihovoj web stranici ‘truemessage’) Naša sestra Kasi je preselila na ahiret u oktobru 2010, svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Ona je posvetila svoju da’wu svome bratu, koji je prihvatio islam. Hvala Uzvišenom Allahu. Molimo Allaha da našoj sestri Kasi podari Džennet. Amin.

Izvor: turntoislam.com

Prijevod: Selma K.

Read More

Pijanac prvi put ušao u džamiju, vjernici ga izgonili, ostao klanjati, umro na prvoj sedždi

Egipatski novinar Ahmed Mansour ugostio je u svojoj televizijskoj emisiji jednog egipatskog šejha koji je ispričao vrlo dirljivu i poučnu priču koja je ganula do suza i Ahmeda Manosura, a vjerovatno i sve one koji su gledali tu emisiju. O čemu se, zapravo, radi? Naime, šejh je ispričao kako je jedanput, ne znajući, poveo sa sobom u džamiju čovjeka koji je bio pijan. Kada su njih dvojica ušli u džamiju, ljudi koji su već bili u džamiji osjetili su ružan miris. Odmah su shvatili da je taj čovjek pijan ušao u džamiju i počeli su da viču na njega i da ga gađaju cipelama. Šejh je stao u njegovu odbranu, jer se osjećao krivim zbog toga što ga je doveo u džamiju. Imam džamije je uspio smiriti ljude, a onda je zamolio čovjeka da napusti džamiju i da dođe drugi dan, kada se okupa i kada bude trijezan. Međutim, on je odbio izaći iz džamije. U tome je nastupilo vrijeme akšam -namaza i pijani čovjek je stao u prvi saff, dok su se ostali klanjači udaljili od njega da im ne bi smetao ružan miris alkohola. Nakon što su klanjali namaz i predali selam, primjetili su da je onaj pijani čovjek ostao na sedždi i nije se dizao. Mislili su da je to zbog pijanstva, pa je šejh prišao, prodrmao ga i zovnuo da ustane, ali se on nije odazivao niti pomjerao. Taj pijani čovjek je ispustio svoju dušu i umro prilikom svoje prve sedžde u životu. Bio je to prizor koji je rasplakao prisutne džematlije, a jedan od njih je prišao šejhu i rekao: ”Šejh, ja toliko i toliko godina klanjam i molim Allaha za Džennet, a ovaj je prvi put ušao u džamiju i to pijan, i preselio na Ahiret na sedždi.” To je Allahova volja i to je jasna poruka i pouka da se niko od ljudi ne može umiješati između čovjeka i njegovog Gospodara, niti može znati je li neko džennetlija ili džehennemlija, pa makar taj čovjek svojim izgledom i trenutnim stanjem odavao velikog griješnika. To je Allahova volja, i On, ako hoće, spasit će svoga roba džehennemske vatre i otvoriti mu vrata pokajanja i oprosta, makar i nakon dužeg vremena koje je proveo u griješenju.

www.saff.ba

Read More

U Bibliji se ne spominje samo jedna životinja. Znate li koja?

Jeste li znali da se u Bibliji može pronaći više od 150 vrsta životinja, kako domaćih tako i divljih? Pas se spominje više od 40 puta, a lav više od 150. Međutim, zanimljiv je podatak koji je iznio dr Darko Tomašević – da mačke u Bibliji nema.

Zapravo, jedina "domaća" životinja koja se ne spominje u Bibliji jest mačka.

Dr Darko Tomašević kanonik je kaptola Vrhbosanskog i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, a autor je knige "Poznato i nepoznato o Bibliji" u kojoj se upravo i nalazi ovaj podatak.
Kebša, kći Ka'ba ibn Malika, radijallahu 'anha, pripovijeda: "Posjetio me je Ebu Katade i ja sam mu poljevala vodu za abdesta. U to dođe mačka i poče da pije. On joj primače posudu i ona se napi. Vidjevši me da ga posmatram", veli Kebša, "on reče: 'Čudiš se kćerko moga brata (po vjeri)?'- 'Da', rekoh. A on reče: Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je kazao za mačku: ''Ona nije nečista, ona vas često obilazi i kreće se među vama.''

Ocjena hadisa

Hadis je vjerodostojan. Zabilježio ga je Ebu-Davud u Sunenu, Knjizi o čistoći, poglavlju ''Propis posude (vode) zalokala mačka'', br. 75., Tirmizi u Sunenu, Knjizi o čistoći, poglavlju ''šta se prenosi o posudi (vodi) koju je zalokala mačka'', br. 92., Nesai u Sunenu, Knjizi o čistoći, poglavlju ''propis posude (vode) koju je zalokala mačka'', br. 68., Ibn Madže u Sunenu, Knjizi o čistoći, poglavlju ''uzimanje abdesta vodom koja je ostala iza mačke'', br. 367. Ibn Huzejme ovaj hadis smatra vjerodostojnim, br. 104.

Opća šerijatskopravna pitanja

Jedna od karakteristika (odlika, specifičnosti) islamskog zakonodavstva je olakšavanje u situacijama u kojima bi postupanje prema, strogo utvrđenim normama i pravilima, po kojima se inače postupa, uzrokovalo poteškoću. U konkretnom slučaju, proglasiti mačku nečistom, i pored činjenice da se ona često kreće po kućama i boravi među ljudima, a samim time dolazi u bliski kontakt s njima, njihovom hranom i posudama, predstavljalo bi stanovitu poteškoću za ljude, te se u takvim situacijama olakšica, odnosno odstupanje od osnovne (otežavajuće) i prelazak na pomoćnu (olakšavajuću) normu, nameće kao jedino moguće (ispravno) rješenje, koje se ogleda u tome da posudu (vodu) koju zaloče mačka, njenu pljuvačku, slinu, znoj, dlaku, smatramo čistim. A da je olakšavanje, tamo gdje postoji potreba za njim, izvorni islamski princip, potvrđuju i naredni kur'anski i hadiski citati:

''Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.''[1]; ”On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima.”[2] Tj. nije vam propisao ono što će vam otežati i od čega ćete poteškoću imati. Naprotiv, vjera koju vam je On propisao je krajnje lahka i prilagođena je ljudskim mogućnostima. Allah, dželle šenuhu, vam nije naredio i nije vas zadužio osim onim što je lahko za vaše duše, što ih ne opterećuje i ne zamara. Ali, ako se pojave uzroci koji zahtijevaju olakšicu, tj. ako šerijatski obveznik, iz ovog ili onog razloga, ne bude u stanju izvršiti propisanu naredbu, osim uz izvjesnu poteškoću, dozvoljeno mu je da, u takvim okolnostima, djelimično ili potpuno odstupi od prvobitne norme, uživajući tako u blagodati olakšice.”[3] Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: ”Ova vjera (u cjelini) je lahka, i niko se s njome neće uhvatiti u koštac a da ga ona neće savladati.”[4] Jedna od preporuka koju je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, davao svojim izaslanicima, kada ih je slao nemuslimanskim vladarima i narodima sa porukom islama, bila je: ”Olakšavajte a ne otežavajte, i prenosite radosne vijesti a ne one koje će ljude udaljiti od islama, jer vaša je misija da ljudima olakšate vjeru a ne da im je otežate.”[5]

Štaviše, korištenje olakšica se, u nekim vjerskim tekstovima, poistovjećuje, prema jednoj verziji, sa izvršavanjem propisanih naredbi, a prema drugoj sa ostavljanjem zabrana, kao što se to može zaključiti iz Poslanikovih, sallallahu 'aljehi ve sellem, riječi: ''Allah voli da koristite Njegove olakšice, jednako kao što voli da izvršavate Njegove naredbe'', i '' …., jednako kao što prezire da se čini ono što je On zabranio.''[6]

Ovaj hadis, kod značajnog dijela usulista (teoretičara šerijatskog prava), prihvaćen je i kao argument šerijatsko-pravne utemeljenosti i autoritativnosti analogije (kijasa). Naime, Poslanikovo, sallallahu 'alejhi ve sellem, uspostavljanje direktne veze između čistoće posude ili (vode) koju je zalokala mačka, tj. propisa, i njenog čestog kretanja među ljudima (boravka u kući), tj. pravnog razloga, može se shvatiti kao njegova izravna namjera da, kroz obrazlaganje šerijatskih propisa, ukaže na važnost, ako ne i presudni uticaj pravnog razloga na donošenje pravne norme, što je jedna od osnovnih pretpostavki u analoškom zaključivanju, jer se, nakon utvrđivanja pravnog razloga, koji je u spomenutom slučaju i više nego očigledan,  upotrebom analogije može doći do norme i za druge slične zakonom neregulirane slučajeve. Ako znamo da je pravni razlog zbog kojeg je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem sūr mačke (preostale vode u posudi) proglasio čistim, često kretanje u blizini ljudi, onda ćemo, po istom principu, doći do norme i za njoj srodne životinje, koje karakteriše blizak fizički kontakt sa čovjekom.[7]

Propisi

1. Čistoća posude (vode) koju je mačka zalokala, njene sline i pljuvačke, tijela, dlake i znoja, što predstavlja svojevrsno izuzeće (tahsis) iz opće norme po kojoj su sve životinje, čije meso nije dozvoljeno konzumirati, ujedno i nečiste, a jedna od tih životinja je svakako mačka. Postoje stvari koje, iako su nečiste u osnovi, Šerijat, u praktičnom smislu i u posljedicama, tretira čistim, zbog postojanja opravdanog razloga za takav njihov tretman, kao što je nemogućnost izbjegavanja, osim uz veliki napor i poteškoću, blizak i čest fizički kontakt, i sl[8]. S druge strane možemo reći da je ovo Poslanikovo, sallallahu 'alejhi ve sellem, izuzeće samo potvrda spomenute norme (nečistoća životinja čije je meso zabranjeno konzumirati), jer da nije tako, ne bi uopće postojala potreba za izuzimanjem, štaviše ono bi se u ovom slučaju smatralo besmislenim. Na to ukazuje i čuđenje kojeg je Kebša izrazila u pogledu Ebu-Katadinog postupka, a koje je, najverovatnije, proizilazilo iz uvjerenja da su životinje, koje je zabranjeno jesti, nečiste i da je nečista posuda (voda) koju one zaloču.

2. Propis se, po osnovu analogije, može primjeniti i kod drugih životinja koje su zabranjene za konzumiranje a koje se često kreću među ljudima kao što je miš[9], kao i na sve ostale vrste nečistoća koje je teško izbjeći, poput male količine krvi koja ističe iz tijela, raspršenih kapi mokraće, koje dospiju na tijelo, prilikom uriniranja čovjeka ili životinje. Sve ovo bi se moglo posmatrati i iz jednog drugog ugla, kroz prizmu poznatog šerijatskog pravila ”teškoća zahtijeva olakšicu”, kojeg su islamski učenjaci, zbog njegove velike važnosti, svrstali među pet velikih pravila (el-kava'idul-kubra), na kojima počiva islamska pravna doktrina[10].

3. Vodu, koju zaloče mačka, dozvoljeno je koristiti za uzimanje abdesta, bez obzira da li se radi o većoj ili manjoj posudi, većoj ili manjoj količini vode, jer je posuda, iz koje je Ebu-Katade napojio mačku, a zatim njenu preostalu vodu koristio za abdesta, bila mala, što znači da je sadržala malu količinu vode. To i jeste jedan od osnovnih razloga navođenja ovog hadisa u poglavlju o čistoći, kao jednom od najvažnijih preduvjeta za ispravnost namaza. Većina autora fikhskih djela ispoštovalo je ovaj logički raspored (redoslijed) pravnih poglavlja, i svoje knjige su otvorili sa poglavljem o čistoći (taharet).

4. Primjena spomenute norme nije uvjetovana (određena) znanjem o tome da li je mačka prije nego je zalokala posudu (vodu), odjeću, prostirku ili nešto drugo, svojim ustima doticala nečistoću ili pojela nešto što se smatra nečistim, osim ako su tragovi nečistoće vidljivi na njenim ustima, posudi (vodi) ili nekoj drugoj površini. Navedeni hadis spada u red tzv. apsolutnih iskaza (al-mutlak), u kojima nije napravljena razlika između različitih situacija i stanja, oni po svom vanjskom izrazu ukazuju na općenitost propisa i njegovu jednaku primjenu u svim tim situacijama i stanjima.[11]

5. Poželjno je, a u određenim situacijama i obavezno, (dodatno) pojasniti (obrazložiti) postupak ili govor, koji bi kod prisutnih mogao izazvati nedoumicu, sumnju i čuđenje, ili, kada je riječ o pojašnjavanju vjerskih propisa, pogrešno razumijevanje i postupanje.  Upravo iz tog razloga je Ebu-Katade, radijallahu 'anhu, naveo ovaj hadis, jer je bilo očito da Kebša, koja je, u čudu, posmatrala njegov postupak, nije bila upoznata sa propisom vode koja je ostala iza mačke u posudi (sūr). Slično je postupio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je njega i ashabe koji su bili zajedno sa njim na putu za Mekku, Sa'b ibn Džusamete el-Lejsi, radijallahu 'anhu, ponudio mesom ulovljenje zebre, a on to ljubazno odbio, pojasnivši da je razlog njegovog odbijanja obredoslovne naravi, tj. njima je zbog ihrama (ulaska u obrede hadždža) bilo zabranjeno loviti i jesti meso ulovljenje životinje, koja je, u ovom slučaju, isključivo radi njih ulovljena. Sa'b, kao direktni učesnik i prenosilac ovog hadisa, pojasnio je da je Poslanikovo, sallallahu 'aljehi ve sellem, obrazloženje došlo kao odgovor na njegovu zbunjenost i zatečenost takvim poslanikovim gestom.[12]
www.novihorizonti.net

Read More

DA LI JE PRANJE ODJEĆE UTORKOM I PETKOM BAKSUZNO? (ISLAMSKI STAV PO PITANJU TOGA)

Pitanje:



Selam alejkum!




Je li istina sto kazu da je baksuz kad peres haljine utorkom i petkom. Utorkom zbog muskih osoba u kuci, a petkom zbog mrtvih. Jos su mi rekli kad peres petkom da su u mrtvih puna usta vode zbog toga. Allah vas nagradio!



Odgovor:



Alejkumus-selam!




Širk i suevjerje se javlja u mjestima koja su se udaljila od Allahove vjere i javlja se u onolikoj mjeri koliko su se udaljili od Islama. Među narodom se lakše proširi suevjerje nego Kur'an i Hadis, a neki se toga više boje nego Allaha. To što su vam rekli i spomenuli nije ništa drugo do izmišljotina naroda koji se nije pozabavio vjerom. A Allah zna najbolje!



Odgovorio prof. Abdullah Mujic

Read More

Nedim Botić: Od smrtne postelje do izlječenja uz Kur'an

Prije osam godina sam bio iskušan s teškom bolešću, zbog koje sam mjesecima bio prikovan za postelju. Bio sam na ivici smrti, dotle da su ljekari iz lokalnog kliničkog centra digli ruke od mene i ukinuli sve moje terapije. Radilo se o teškoj upalnoj bolesti koje me je godinama izjedala i zbog koje se u lijevom dijelu abdomena pojavila velika tumorska masa. Trebalo je izvršiti hitnu hiruršku intervenciju, ali sam bio fizički preslab da je podnesem.
Pokušaji da se dovoljno oporavim nisu uspijevali, a stanje je iz dana u dan bivalo samo gore. Bio sam jako iscrpljen, mršav (težio sam manje od 40 kg, na dan izlaska iz bolnice sam imao 48 kg) i slab dotle da se nije vidjelo svjetlo na kraju tunela. Gledano ljudskim očima, nije mi bilo spasa.

Prebačen sam na Klinički centar u Sarajevu tokom decembra 2007. godine. Ovom prilikom bih želio ispričati koliko mi je Kur'an značio u tim odsutnim momentima.
Tokom boravka u bolnici, moji dragi prijatelji Emir i Elvis su mi poklonili MP3 player s snimljenim učenjem Kur'ana, ilahijama i predavanjima.
Sjećam se da sam u Sarajevu tih dana prolazio kroz teška psihička stanja. Sjećam da su ljudi dolazili, i s sažaljenjem me gledali, opraštali se od mene. Sjećam se dajdže koji me jako grli i plače, sjećam se majčinog suznog pogleda i očiju punih tuge, sjećam se tiho prozborenih riječi: „Nema mu spasa, neće se izvući…“
Nakuplja se u čovjeku dugo taj psihički bol i osjećaj bespomoćnosti, i očaja…neopisivo stanje, subhanallah.
Kad sam jedne prilike bio toliko slab da se podignem na uzglavlju od kreveta, zatražio sam od majke da mi doda MP3 s učenjem Kur'ana. Gledam ljude okolo sebe koji mi ne mogu pomoći. Ljekari mi ne mogu pomoći. Niko na dunjaluku mi ne može pomoći…
Obuzet tim mislima, palim MP3 i puštam učenje Kur'ana. Sura Lejl (Noć). Subhanallah, nikad nisam ništa ljepše čuo, i kao da sam po prvi put čuo Allahove Riječi.
Subhanallah, duša mi se istopila, sjetio sam se Allaha, sjetio sam se namaza, sjetio sam se Onoga Kome sam padao na sedždu.
Nedostajao mi je Allah.  I dozivala Ga je moja duša svim glasom: „Ja nemam nikog osim Tebe, pa mi pomozi!“

Počeo sam plakati, davio sam se u suzama: „O Allahu, pomozi, pomozi mi, Ti me nećeš napustiti. Ja znam da ćeš Ti mene izliječiti!“
Dok sam dovio, osjetio sam veliku sreću koju opisati riječima ne mogu, a onda me je ispunila velika smirenost, ubijeđenost da će sve proći kako treba.
Na dan operacije koja se više nije mogla odložiti bez obzira na ishod, majci sam rekao dok su me odvozili na operacioni stol: „Bit će sve u redu, ja ću se vratiti zdrav, inšallah!“ Posljednje majčine riječi koje sam tog dana čuo su bile: „Uči, sine, uči…“
Hvala Allahu, ova priča ima sretan kraj. Milostivi Allah me je spasio i izliječio, na opće čuđenje svih. Oporavak poslije operacije je trajao duže od mjesec dana, a nakon izlaska iz bolnice sam u roku od mjesec danas dobio više od trideset kilograma. Svi nalazi su bili odlični.
Nekad, dok sam bio bolestan, razmišljao sam da mi je biti malo bolje, a Milostivi mi je podario više nego što sam ikad mogao zamisliti. A do danas se sjećam tih trenutaka uz Kur'an i koliku utjehu čovjeku pruža slušanje Allahove Riječi.
Teško je riječima opisati psihička i fizička stanja kroz koja prolazi čovjek koji se bori za život. Danas se tih dana sjećam kao velikog košmara, nečeg ogromnog i prijetećeg čega me je Uzvišeni sačuvao, ali i nečega bez čega ne bih bio ono što sam danas. Kažu da te ojača sve što te ne ubije, tako se i u iskušenjima s kojim se čovjek susreće kriju velike blagodati kojih postaje svjestan tek kasnije.
Vjernik zna da je na njegovoj strani Uzvišeni Allah koji se odaziva čovjeku kad se nađe u belaju: "Onaj Koji se nevoljniku kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje – Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da primite!?" (Prijevod značenja, sura En-Neml, 62. ajet)
Za Akos.ba piše Nedim Botić

Read More

Prepoznajete li se u ovim pričama: Osam znakova izolacije u braku

Moj suprug radi noćne smjene, a ja dnevne. Zbog toga se naši automobili uvijek mimoiđu u suprotnim smjerovima u jednoj ulici nekoliko kilometara od naše kuće. Kad se mimoilazimo, uvijek iz auta doviknemo jedno drugome „Volim te!“. Jednoga dana, nakon takvoga jednog brzog susreta na ulici, pored mene se na semaforu u automobilu zaustavi jedan čovjek koji je očito više puta bio svjedokom ovog prizora. „Oprostite“, reče, „vas dvoje se očito sviđate jedno drugome. Možda biste se jednom mogli zaustaviti i upoznati!“
Baš kao i ovaj par, mnogi od nas su postali toliko zaposleni da nemaju vremena zastati i razmisliti koliko su možda izolirani i usamljeni.
Usamljenost. Ona postoji otkad su stvoreni muškarac i žena. Ali čini se da usamljenost uzima sve više zamaha kako čovječanstvo trčećim korakom ulazi u nove izazove 21. stoljeća. Ljudska duša nije stvorena da živi sama. Čovjek žudi za intimnošću. Većina ljudi se nada da će tu intimnost pronaći u braku. Tragično je to što samo vrlo mali broj parova zapravo i postiže pravu intimnost. Neki ju iskuse do određenog stupnja, ali za mnoge brak postaje onim što Woody Allen opisuje kao „smrt nade“.

Simbole izolacije možemo naći u svakome dijelu kulture u kojoj živimo. Evo samo nekih koje sam zapazio tijekom godina u raznim brakovima.
Simbol br. 1: „Zabranjen prilaz“
Brak P. i M. se tokom njihovih 25 zajedničkih godina nalazi u uzlaznoj putanji. Komuniciraju dobro i razriješili su nekoliko vrlo teških problema. Opušteni su jedno s drugim i mnogi smatraju da je njihov brak uzoran. Ali kroz sve te godine oni su se udaljili jedno od drugoga zbog nezadovoljavajućeg intimnog života. Budući da su oboje previše ponosni da bi potražili pomoć, čini im se kako više ne mogu o toj temi razgovarati jedno s drugim. I sama pomisao na takav razgovor je tabu tema. Figurativno govoreći, otirače s natpisom „Dobrodošli“ zamijenio je natpis „Zabranjen prilaz“.
Simbol br. 2: Otkucaji sata
B. i M. su pred penzijom. Podigli su svoju porodicu i ponosni su na svoju unučad. Njihov 35-ogodišnji brak othrvao se vremenu. Ali nijedno od njih nije svjesno tišine koja se uvukla među njih. No, njihova su djeca svjesna stanja. Dok su odrastala, osjećala su kako sa svakim nerazriješenim sukobom i nerazumijevanjem raste udaljavanje i usamljenost njihovih roditelja. Gledala su kako otac ulijeva svu svoju energiju u posao, a majka u djecu. A sada, kada dođu u posjet, jasno se vidi da tu nije ostalo baš previše od njihovog odnosa. Tišinu njihova doma narušava samo povremena škripa stolice za njihanje i tik-tak, tik-tak sa zidnoga sata.
Simbol br. 3: Prepuni rokovnik
S. i A. su ambiciozni poslovni ljudi, vrlo aktivno uključeni u mnoge građanske inicijative i svoju vjersku zajednicu. Ali otkad su dobili djecu, primijetili su da im se brak mijenja. Duge šetnje i razgovori do kasno u noć u kojima su toliko uživali nestali su. Oboje su previše iscrpljeni. Sada žive za vikende. Umor uzima danak pa im je za romantiku ostalo vrlo malo energije. Budući da sada i djeca nadodaju u njihove rasporede svoje vlastite neodgodive prioritete i zahtjeve, čini im se da ih je njihov životni stil još više razdvojio. Njihovi životi dodiruju se samo u pojedinim tačkama – kada nalete jedno na drugo.
Simbol br. 4: Zaključana vrata

B. i T. su u braku tek šest mjeseci, ali već su jedno drugo duboko povrijedili. San o intimnosti već se gubi u tami iza zaključanih vrata iza kojih su se povukli. Dok su bili zaručeni, B. se uspijevao otvoriti prema T., ali sada mu je vrlo teško izražavati osjećaje. Kao da je zarobljen u neke okvire svoje osobnosti. T. žudi za intimnošću i očajnički želi biti njegova partnerica u životu. Ona ne može k njemu unutra, a on ne želi izići.
Simbol br. 5: Suvišna prtljaga
M. i I. oboje dolaze iz porodice koje su pretrpile razvod. Stoga su bili odlučni da će njihov brak biti drugačiji. No premda su puno razgovarali o tome, ni jedno od njih nije bilo svjesno koliki su veliki utjecaj razvodi njihovih roditelja imali na njih. Nijedno od njih nema dobar primjer braka koji bi im bio urezan u um. Brak im dobro napreduje, ali nisu svjesni koliko suvišne prtljage oboje zapravo nose. Povremeno izlaze na površinu strah, bijes i osjećaj bezvrijednosti, ali oni te osjećaje vrlo brzo trpaju u već ionako pretrpane kufere neriješenih problema iz prošlosti.
Simbol br. 6: Sendvič za večeru
V. i J. žive u predgrađu i oboje poprilično dugo putuju na posao i s posla. Kad nakon napornog radnog dana stignu kući, nakon što su se uspjeli probiti kroz najgoru prometnu gužvu, nijedno nije ni za što drugo nego da pred TV-om pojedu sendviče za večeru i gledaju večernji dnevnik i TV serije. Polako jedno drugo isključuju iz svojih života, a da toga nisu ni svjesni. Njihov brak nakon pet godina nipošto nije u krizi, ali kada stignu djeca, njoj će se činiti da je zbog nogometa, rukometa, košarke, ili koji je već sport trenutno aktualan, postala udovica. A da ne spominjemo njegove hobije: biciklizam, ribolov i lov. Bit će usamljena. A on to neće ni primijetiti.
Simbol br. 7: Vožnja autocestom u suprotnim smjerovima
S. i T. u braku su već 18 godina i svima se čini da je njihov brak odličan. Ali oni po pitanju odgoja djece idu u suprotnim smjerovima. Jedno je previše popustljivo, drugo previše strogo. Jedno je prefekcionist, drugo nije. Jedno zna često biti kritično, drugo je često previše strpljivo. Djeca su im u tinejdžerskoj dobi pa im je intimnost još teže ostvariti. Suzanu razaraju emocionalne borbe u vezi njihovo dvoje djece koja su na pragu odrasle dobi, a Tomo je potajno ogorčen zbog toga koliko potrebe djece negativno utječu na njihov brak. Među njima jaz je sve veći.
Simbol br. 8: Građevinski nacrti: za vjenčanje ili za brak?
Kad su se R. i V. ženili, uložili su stotine sati i desetine hiljada KM u svoju svadbenu svečanost. Ali nijedno od njih dvoje nije uložilo vremena u pripremu za brak. Došli su problemi, od toga kako voditi financije do toga kako će provoditi subotu poslijepodne. I neopisiva sreća se pretvorila u teret. Kad su se vjenčali nisu imali pojma da će im na put dolaziti problem za problemom: gubitak posla, zdravstveni problemi, financijska kriza, gubitak roditelja. Sada su i jedno i drugo usamljeni i potajno se pitaju hoće li njihov brak opstati. Ali to, naravno, jedno drugome nisu priznali.
Izolacija i usamljenost, kao i u kod ovih parova, počinje kada se muž i žena počinju polako udaljavati jedno od drugoga, a da to isprva ni ne primjećuju. Neki od znakova izolacije su:
osjećaj da te tvoj supružnik ne čuje i ne želi razumjeti,
razmišljanje u stilu „nije ni važno“, „zašto da se uopće trudim“, „sutra ćemo pričati o tome, sad se samo želim naspavati“,
osjećaj nemogućnosti ugađanja svome supružniku i ispunjavanja njegovih ili njenih očekivanja,
osjećaj da je on ili ona udaljen od tebe,
osjećaj da on ili ona ide svojim putem,
odbijanje suočavanja sa pravim problemom: “To je tvoj problem, a ne moj”,
osjećaj da je bolje izbjeći sukob i održati mir nego uhvatiti se u koštac sa stvarnosti i podnositi bol.
Svakoga dana svaki od dva bračna partnera donosi odluke koje rezultiraju ili zbližavanjem i većim jedinstvom ili udaljavanjem i izolacijom. Ako donesete prave odluke, upoznat ćete ljubav, toplinu, prihvaćanje i slobodu prave intimnosti i istinskog jedinstva kao muž i žena. Ali ako donesete krive odluke, upoznat ćete tihi očaj zajedničkog života u kome nikada jedno drugo zapravo niste duboko dotakli i upoznali.
Zašto ne biste ove sedmice odvojili jednu večer i zajedno ponovno razmislili o ovih osam „simbola izolacije“ o kojima sam govorio. Zajedno probajte vidjeti prepoznajete li ijedan od njih u svome braku. A zatim porazgovarajte o ovim pitanjima:
U kojim tačkama našega odnosa se udaljavamo? Gdje prepoznajemo izolaciju?
Koji prvi korak moramo poduzeti kako bismo se prestali udaljavati i kako bismo se počeli približavati i graditi jedinstvo i intimnost?
obiteljskizivot.com

Read More

Osam laži moje majke

Moja majka nije uvijek govorila istinu. Slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima!
Priča počinje sa mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici. Siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više. U rijetkim prilikama zadesilo bi se da imamo malo krumpira u kući. Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjur govoreći: ”Jedi, sine, ja nisam gladna.”
To je bila njena prva laž

Kada sam malo odrastao, moja majka bi, po okončanju kućnih poslova, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obje ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši:
“Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu.”
Ovo je bila njena druga laž.
Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno imetka za moje školovanje, majka je otišla u jednu trgovinu odjeće i dogovorila se sa vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu sa odjećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je:
”Mamaaaaa, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!”
Ona se nasmijala i rekla: ”Sine moj, ja nisam umorna.”
Ovo je bila njena treća laž.
Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od toplote. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu. Kada su se ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočeka u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz njeno čelo slivale su se kapljice znoja. Pružio sam joj čašu i rekao: ”Majko, pij”, a ona reče: ”Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna.”
Ovo je bila njena četvrta laž.
Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često gladovali. Pored naše kuće živio je moj ujak, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu. Kada su prijatelji vidjeli da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet riječima: ”Ja nemam potrebe za ljubavlju.”
Ovo je bila njena peta laž.
Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na tržnicama. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam dio svoje plaće i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši: ”Čuvaj, sine, svoje pare, ja imam dovoljno za sebe.”
Ovo je bila njena šesta laž.
Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Jedna firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Zbilja sam se obradovao i tako počeo i sanjati o novom sretnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona nije htjela da me ometa i rekla mi je: ”Sine, ja nisam naučila da živim lagodno.”
Ovo je bila njena sedma laž.
Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima neko joj je morao pomagati. Što sam mogao da uradim kada su između mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je nasmijati se. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao… Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši:
”Sine, ne plači, ja ne osjećam bol.”
Ovo je bila njena osma laž.

Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila. Svakome ko uživa blagodat živih roditelja, poručujem:
Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom.
Svakome ko je izgubio svoju voljenu majku, poručujem:
Uvijek se prisjeti
Dr. Mustafa Akad

Read More